Tržište rada „Zločin bez kazne“

Svakodnevno prolazeći pored škole njemačkog jezika razmišljam o tim polaznicima koji sa neobičnom strašću uče jezik. Čak i u pauzama, kada je za očekivati da će o nečem drugom da pričaju, oni se nastavljaju poboljšavati, ispravljaju jedni druge u pravilnom izgovaranju riječi. U pogledima prepoznajete strast ljudi koji traže samo jedno, otići što prije odavde, po mogućnosti nikad se ne vratiti.

Da li ljudi trebaju da žive tamo gdje su rođeni, možda je ovo više pitanje za filozofe. A, da li ljudi imaju pravo da tamo gdje žive dobiju šansu da rade i takmiče sa drugima na tržištu rada? Ovaj logičan odgovor ne važi za naše tržište rada.

Sistem tržišta rada izgrađen je na način da vam je unaprijed određena visina do koje možete dosegnuti. Bez  obzira da li ste u kategoriji radnika ili poslodavca, i to što se okruženje naziva „demokratsko društvo“, „slobodno tržište rada“, „jednakopravnost u procesu zapošljavanja“, džaba vam, sistem vam odredi kad i pod kojim uslovima do koje visine možete doći.

A izgrađeni sistem tržišta rada možemo povezati sa najmračnijim civilizacijskim dostignućima. U tom mraku, zoni bez ičega ljudskog, samo najglasniji, urlikanjem koračaju naprijed. Jasna poruka ovim tišim, urlajte ako želite napredovati!

A šta je sa onima lijepo odgojenim koji tu vrstu komuniciranja nikada nisu imali? E, dragi moji, Vi ste idealni polaznici za svakim danom sve brojnije škole stranih jezika.

Nastaviće se…

Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on LinkedInShare on Google+