Miroslav Vukajlović u razgovoru za Euro Blic pojašnjava kako gradjani BiH u grčevitoj potrazi za zaposlenjem u inostranstvu, nailaze na sve i svašta

 

Da li imate saznanja da se naši radnici koji odlaze da rade u inostranstvo suočavaju sa određenim problemima i prevarama, i kojim?

Naši radnici su se često susretali sa problemima i prevarama u inostranstvu. U poslednje vrijeme zbog bolje informisanosti i promjena koje su se desile na tržištima rada, nešto rjeđe imamo prevare.
Prevare se ogledaju najčešće kroz obećanja u vezi sa ponuđenim uslovima smještaja, plate, dužine rada, prijava na nadležne fondove.

 

U kojim državama su ti problemi najizraženiji, o radnicima kojih zanimanja je uglavnom riječ?

Najizraženije probleme dugo vremena imali smo u zemljama bivšeg SSSR-a, kao i na području koje pripada Bliskom istoku. Imuni od prevara nisu bili ni radnici koji su odlazili u zemlje Zapadne Evrope, ali sigurno ne u tako velikoj mjeri.

Praksa je pokazala da je lakše manipulisati sa ljudima koji apliciraju za obične ili PK poslove, najčešće su to lica sa manjim stepenom obrazovanja. Tamo gdje rade specijalisti, inženjeri, gotovo da niko i ne pokušava varati radnika.

 

Da li su sezonski radnici u većem riziku da će naići na problem kod stranog poslodavca i zbog čega? Da li i na koji način sezonci mogu da se zaštite od eventuelnih neprijatnosti ovog tipa?

Sezonci se teško mogu odbraniti od profesionalnih varalica, a ima ih svuda. Priroda sezonskog posla često je predmet manipuacija u manjoj ili većoj mjeri. U praksi, manipuliše se sa prijavama radnika, dužinom rada, neplaćanjem prekovremenih sati, neadekvatanim smještajem, .. .

S druge strane, imamo poslodavce koji imaju najbolje namjere, ali zbog nemogućnost prijavljivanja sezonskih radnika sa ovih prostora imaju problem. Naši sezonski radnici nemaju slobodan pristup tržištima rada, pa se iz tih razloga dešavaju razne neugodne situacije za obe strane.

Svi oni koji svjesno prihvataju sezonski posao na crno, snose svoj dio odgovornosti za posljedice. Ako su obezbjeđeni uslovi za zvaničan rad, treba unaprijed obezbjediti odgovarajuće papire i spriječiti mnoge neugodne situacije.

 

Koje biste preporuke, generalno, dali građanima koji pokušavaju da nađu posao u inostranstvu?

Pretražujte ponude i budite obazrivi, svašta se nudi. Ukoliko se ukaže prilika za odlazak, pokušajte ovdje pribaviti potrebne dokumente (dozvolu za rad, dozvolu za boravak, ugovor o radu, potvrdu smještaja vlasnika) kako biste od početka imali nekakvu ravnopravnost na tržištu rada gdje odlazite. Informišite se o postupku nostrifikacije diploma, mogućnosti spajanja porodica, saznajte što više o poslodavcu kod kojeg namjeravate započeti posao.

 

Koja su zanimanja najtraženija u inostranstvu, odnosno, za koja je odlazak i rad u Evropi najsigurniji i zbog čega?

Najtraženiji ali i najnesigurniji  su fizički ili pomoćni poslovi, kao i rad u proizvodnji.
Najtraženiji su radnici sa specijalnim znanjima: KV radnici, inženjeri, IT stručnjaci,.. Praksa je pokazala da gotovo i nema prevara kada su u pitanju radnici nedostajućih zanimanja, samim tim su i najsigurnija.

 

Ko može posredovati u zapošljavanju, a ko ne može? Da li ti koji ne mogu, ipak posreduju? 

Na ovim prostorima dugo godina unazad posreduje u zapošljavanju gotovo svako ko stigne: rođaci, komšije, razni prevaranati, agencije, javne službe i privatni posrednici u zapošljavanju. Logično je da zvanične agencije trebaju obavljati taj posao. Ali iz ugla običnog radnika, ne trebamo odbacivati ni posredovanje preko rođačko-komšijskih  veza, one su se često pokazale kao dobra rješenja, zbog poznatog i provjerenog poslodavca.

Da bismo sprječili pervare, kojekakve avanture, zadatak bi se svakako trebao povjeriti zvaničnim agencijama.

Sigurno će svim učesnicima u posredovanju biti drugačije i lakše, kada dođe vrijeme slobodnog pristupa tržištima rada EU. Tim činom će se mnoge manipulacije onemogućiti. Nadam se da ćemo svi skupa brzo dočekati i taj dan.