fbpx

Sezonski poslovi i druge aktuelnosti sa tržišta rada

Radnici dogovore posao sa domaćom firmom pa pobjegnu Nijemcima, ukidaju se neka zanimanja, nema sezonaca, samo su neki od naslova koji se odnose na zapošljavanje, o svemu tome a i drugim temama koje imaju veze sa zapošljavanjem i radnicima, govorimo sa gostom Miroslavom Vukajlovićem, direktorom Spektar agencije za posredovanje pri zapošljavanju.

 

Tokom ovog ljeta, posebno se govori o radnicima, zapošljavanju, svugdje ih nedostaje. Kakva je situacije sa sezonskim poslovima ove godine?

Koliko sam upoznat, situacija sa sezonskim poslovima je jako loša. Poslodavci doživljavaju nešto što je bilo za očekivati, teško podmiruju potrebe za sezonskom radnom snagom.

Ove godine žale se i poslodavci sa primorja, ne mogu da pronađu potrebnu radnu snagu.

Mi smo već dio globalnog tržišta rada, poslodavci sa juga koji su tradicionalno zapošljavali naše sezonske radnike, sve su manje konkurentni u odnosu na poslodavce sa drugih tržišta, to je razlog njihovog trenutnog kuburenja za sezonskim radnicima.

Kada je u pitanju Republika Srpska nedostaje radnika, posebno u ugostiteljstvu, šta je to šta se posebno traži?

Mislim da sve traži, sezonski gledajući imamo povećan broj zahtjeva za radnicima u ugostiteljstvu, građevinarstvu, voćarstvu, poljoprivredi, itd. Neki poslodavci, bolje pripremljeni  godinama dovode sezonske radnike iz Srbije ili nekih drugih područja.

Prije niste mogli da riješite sve zahtjeve radnika, izgleda da je došlo vrijeme da ne možete riješiti sve zahtjeve poslodavaca?

Mediji su tek unazad godinu počeli da pričaju o nedostatku radne snage koji je bio evidentan već duže vremena. Prije su bili drugačiji zahtjevi za radnicima, imali smo dovoljno potencijalnih kandidata za poslove, nismo imali problem da poslodavcima izađemo u susret, riješimo problem njihove nedostajuće radne snage. U međuvremenu desila su se dva problema, prvi, radna mjesta postala su sve složenija, za određena traži se mnogo više znanja, vještina i iskustava, odnosno drugačijih znanja, vještina i iskustava u odnosu na neke prethodna vremena. Drugi problem je taj da imamo sve manji broj ljudi koji su aktivni na tržištu rada.

Šta je to šta radnici najviše zahtjevaju, imaju li nekakve posebne uslove?

Mnogi radnici su nedovolljno pripremljeni da se na kvalitetan način pozicioniraju na tržištu rada, samim tim i izbore bolje ili posebne uslove. Imali su pogrešne ili nedovoljne informacije, nisu uspjeli samostalno izgraditi stav o stvarnim dešavanjima na tržištu rada. Mnogi nisu razumjeli kako da izbore svoju šansu, da pronađu posao, bolji posao. Nije svrha rada samo rad već je važno da pored rada, radnik uživa dok radi, po mogućnosti dobije najbolje moguće uslove.

 

 

Šta je Vaša preporuka, na čemu radnici mogu sami da porade da bi lakše došli do posla, kako da skrenu pažnju na sebe kod poslodavaca?

Za početak svi oni koji traže posao moraju biti iskreni prema sebi, da preispitaju šta je to šta znaju da rade, da li i u kojoj mjeri to mogu da rade, koji posao, poslovi bi ih činili srećnim. Nakon toga treba da donesu odluku, gdje bi to radili. Treba saznati od ljudi kojima vjerujemo, ko su dobri poslodavci, gdje to treba aplicirati. Poslodavci žele motivisane osobe za posao. Radnik to treba da pokaže u prvom kontaktu. Prilikom i nakon prijave treba saznati što više informacija o poslodavcu. Na razgovoru, moraju naučiti da se lijepo predstave, odgovore jasno i precizno na pitanja poslodavca, postave sve važna pitanja koja se tiču budućeg posla.

Čini mi se da je smanjen broj prevarenih radnika?

Mislim da je trenutno lakše doživjeti prevaru na radu u inostranstvu, tamo gdje većina odlazi, nego kod nas na našem tržištu rada. Posmatrajući poslednje statističke podatke sa našeg tržišta rada, primjetno je da su mnogi poslodavci koji su godinama držali radnike na crno, počeli da prijavljuju te radnike. Mnogi poslodavci koji su se bogatili prevarama radnika, sve manje žele ili pokušavaju to da rade. A i svijest poslodavaca se povećava, prije svega u razumjevanju važnosti radnika za uspjeh organizacije. Nadam se da će radnici u budućnosti bolje procjenjivati svoju tržišnu poziciju, ako to urade, dodatno će poboljšati svoj položaj, samim tim i sprječiti da budu prevareni.

Da li će poslodavci povećavati plate radnicima kako bi ih zadržali?

Poslodavci sve manje imaju prostora za kalkulacije, moraće upoređivati plate sa konkurencijom, kako lokalnom, tako i globalnom. Ukoliko to ne urade, velika je vjerovatnoća da će ih radnici napuštati. Mislim da će plate brzo početi da rastu jer sam postupak nadoknađivanja radnika je dugotrajan, neizvjesan i skup. Ako i imate sreće da pronađete odgovarajućeg radnika na tržištu rada, trebaće vam velika investicija da tog novog radnika dovedete na nivo produktivnosti kakav je imao onaj radnik koji vam je otišao.

Da li ćemo doći do te prosječne plate od 1000 KM o kojoj se toliko priča?

Očekujem da se to brzo desi. Trenutni problem, razlog što se to već nije deslio, između ostalog je nedostatak organizacionog znanja koji bi pratio individualni učinak radnika na radnim mjestima. Kada bi organizacije imale bolje sisteme nagrađivanja, plate bi odavno trebale da budu veće od tog iznosa.

Gostovanje Miroslava Vukajlovića u emisiji Širom Srpske

Nedavno je potpisan ugovor po kojem će srednjoškolci dobiti plaćenu praksu. Koliko će to poboljšati situaciju da poslodavac dobije na vrijeme gotovog radnika?

To je kvalitetan iskorak koji će sigurno koristiti mnogim poslodavcima. Žalim što 2002.godine, projekat agencije Spektar „Studentskom praksom do zaposlenja“ u saradnji sa Univerzitetom Banja Luka, koji je predviđao između ostalog i novčanu nadoknadu za studente praktikante, nije uspio zbog nedostatka odgovarajućih zakonskih rješenja. Drago mi je zbog ovog poteza, možda malo kasno dolazi, ali nikad nije kasno ako krenete da rješavate problem(e). U ovoj našoj nesrećnoj situaciji, kada mnogi ljudi odlaze odavde, dešava se pozitivan korak, najodgovoriji ljudi za tržište rada, počeli su razmišljati o rješenjima, kreiranju ideja koja će pomoći akterima tržišta rada. Nadam se da će ovim rješenjem, mnogi mladi ljudi pravovremeno naći svoju poziciju na tržištu rada, i to našem tržištu rada.

Mnoga tražena zanimanja na našem tržištu rada se gase u našim školama, kako to komenarišete.

Mi treba dobro da razmislimo o postojećem sistemu obrazovanja. Sistem je evidentno spor, ne prati trendove, nema alate kako da prepozna šta je to šta treba ili će trebati na tržištu rada. Nema ni sposobnost da se izbori sa nastavnim kadrom koji je preobiman, nedostaje znanje za nove kurikulume, smjerove. Sve se to može promjeniti ako ima volje, ako se fokusiramo na problem(e).

Reforma obrazovanja dosta toga novog predviđa

U nadležnom ministarstvu rade interesantni ljudi, posjeduju znanja da ponude rješenja. Sama tema je jako osjetljiva, traži sistemsko rješenje. Danas je teško procjeniti koliko dugo će pojedini poslodavci postojati na tržištu, pa je priča o prilagođavanju obrazovanja postojećim poslodavcima besmislena. Obrazovanje mora tražiti i ponuditi praktična rješenja za buduće maturante, diplomce koji će se jednostavnije i spremnije uključivati na tržište rada. To podrazumjeva da obrazovanje mora uobziriti globalne trendove.

Prilikom traženja rješenja mora se razmišljati i o postojećoj armiji nezaposlenih lica koji su mahom duže od godinu dana na evidencijama nezaposlenih. Sva rješenja moraju da omoguće fleksibilnost, da npr. kada utvrdimo da ne možemo pronaći posao u svom zanimanju, ili ne želimo da radimo ono za šta smo se školovali, sistem ponudi rješenje kojim će se kroz obuku, doškolovavanje riješiti problem i dovesti nas do drugog posla. Moraćemo pojedinačno ali i sistemski razmišljati mnogo brže, probleme rješavati na fleksibilan način prilagođavajući se onome šta nam dolazi ili već postoji na tržištu rada.

Šta bi ste Vi savjetovali nekom omladincu koji treba de se odluči za buduće zanimanje?

Svako treba da se odluči za ono šta u ovom trenutku misli da mu je privlačno. To treba da je vodilja. Bilo bi dobro da se prije toga upozna, pročita ili sazna, kako izgleda jedan radni dan na tom radnom mjestu. Po meni, samo čovjek koji radi posao koji mu se sviđa, odnosno koji voli (kao što Vi Vanja radite posao koji volite), donosi odlične rezultate na radnom mjestu. A kod nas je često suprotno, ljudi rade posao koji ne vole, rade što moraju, samo da dobiju platu, od toga niko nema koristi. Ako bismo sistemski omogućili da se svi mogu u jednom trenutku okušati i u nekakvom drugom poslu, stvorili bismo napredno tržište rada.